петак, 17. фебруар 2017.

Jedan davno odsanjani san

Sedela je u uglu kupea. Prvo je ugledala cipele od krokodilske kože. Pogled je nesvesno nastavio da klizi po lepo izvajanoj nozi u italijanskim svilenim čarapama sve do Šanel kostima.Torba od krokodilske kože nonšalantno je visila o ruci u najlepšim rukavicama. Kao hipnotisana gledala je u lepu mladu ženu koja je na besprekornoj frizuri nosila šešir po poslednjoj modi. Nosač je uneo moćne kofere od telećeg boksa. Idem u Pariz, prošaputala je sebi u bradu, i jednog dana će neka druga devojka ovako gledati u mene kao što sada ja gledam u ovu ženu.
Vani je kišilo. Sivi oblaci teški kao olovo nadvili su se nad gradom.Sedela je za svojim stolom sama u kancelariji. Volela je ova tiha jutra uz prvu jutarnju kafu. Šta je to što je probudilo sećanja. I to baš ova.
Pogledala se u maleno ogledalo koje je izvukla iz fioke radnog stola. Moraće da se ofarba. Depresija, melanholija, seta...Sve po malo. Možda su zato i naišla ova sećanja. Na jedan davno pročitani ljubavni roman iz kojeg se ne seća ni da li su se venčali i srećno živeli do kraja života. Jedino čega se seća to je ova slika moćne, moderne, stilizovane žene. I ona je, kao ta mlada devojka koja je krenula u Pariz da ostvari svoje snove, imala takođe, svoje snove. Kada i kako ih je pogubila uz put.Kako je dopustila sebi da izneveri svoje snove. Snove koje je sanjala budna, širom otvorenih očiju. Ali, kao što životna mudrost svakom ko želi, otvori svoje dveri, tako je i njoj u ovo kišno jutro podarila snove iz detinjstva. Svako od nas ima pravo na drugu šansu. Ona će svoju iskoristiti. Na najbolji mogući način. TO ČVRSTO OBEĆAVAM!!!

1 коментар: